Pretrpane kante za smeće u siječnju – tko nije dao svoj doprinos?

Nakon Nove godine susjedstvo je puno kanti za smeće koje, unatoč svojoj veličini, ne mogu primiti sav otpad koji smo žarko pokušavali ugurati u njih. Većina ljudi koji prolaze pored takve kante pretpostavlja da lokalno vijeće (opet) ne obavlja svoj posao. To je sasvim prirodno, jer je najlakše upirati prstom u nekog drugog.No, kao što svaka medalja ima svoju suprotnu stranu, ovaj se problem može sagledati i iz drugog kuta: umjesto da krivite nekog drugog (lokalnu upravu), mogli biste se zapitati: "Što mogu učiniti da kanta ne bude toliko puna?" Ili možda čak: "Jesam li ja kriv što je u njemu toliko smeća?"

Upravo smo se to Manca i ja pitali danas dok smo šetali našim susjedstvom u Rožnoj Dolini sa našim psom Gilijem, gdje su snimljene fotografije za ovaj članak. Budući da smo u posljednje tri godine drastično smanjili količinu otpada koju proizvodimo, nama je nezamislivo da se u samo nekoliko dana može nakupiti toliko smeća kakvo se ovih dana može vidjeti ispred nekih kuća.Samo kroz šetnje poput ove, i gledajući koliko hrane – kao i drugih, još uvijek upotrebljivih predmeta (čak i umotane poklone!) – bacamo svaki dan, shvaćamo u kakvom mjehuru živimo. Iako nam je srce slomljeno kad to vidimo, ustrajamo jer vidimo svjetlo na kraju tunela.

S vremena na vrijeme Rifuzl (ili, točnije, netko od nas tko radi u Rifuzlu) na udaru je raznih kritičara zbog naših napora da promičemo kupovinu bez ambalaže. Kritika ima napretek, ali se sve u konačnici svodi na varijacije sljedećeg: ako odluka i napor za smanjenje otpada ovise o svakom pojedincu, cijela je stvar besmislena. Vlada bi trebala donositi zakone za smanjenje otpada.

U redu, zamislimo, samo radi rasprave, da vlada doista donese takvu mjeru. Kako bi takav zakon izgledao? Mogućnosti su, naravno, beskrajne, ali radi ovog misaonog pokusa odaberimo najjednostavniju i najučinkovitiju mjeru: zabranu prodaje proizvoda zapakiranih u jednokratnu plastiku.Zvuči logično, zar ne? Većina otpada ionako čini jednokratno pakiranje, a ne razgrađuje se stotinama godina.Dakle, imamo logičnu mjeru. Ali kakve bi bile posljedice? Ako o tome razmislimo malo pažljivije, s obzirom na vrstu društva u kojem živimo, postojala bi masovna otpor društva takvoj promjeni (predviđam da bi oni koji me trenutno pokušavaju uvjeriti da se problem otpada mora riješiti od strane državnog tijela bili ti koji bi najviše protestirali).

Na brzinu, evo što bi takva zabrana podrazumijevala:

1. Živimo u većoj obilnosti i udobnosti nego ikad prije, a takva bi promjena značila da bismo morali mnogo toga žrtvovati. Internetska kupovina? Trenutačno je to za većinu proizvoda nemoguće. Širok izbor proizvoda iste vrste? Vjerojatno se mnoge strane tvrtke ili multinacionalne kompanije ne bi prilagodile prodaji u Sloveniji.

2. Više cijene proizvoda zbog povećanih troškova pakiranja u alternativnim oblicima.

3. Mnogostruko manji i ograničeniji asortiman proizvoda na policama.

4. Kraći rok trajanja proizvoda.

5. Morat ćemo se odreći mnogih navika ako zaboravimo ponijeti vlastitu ambalažu. Na primjer: kava za van, a nemate sa sobom šalicu? To neće ići – sljedeći put ponesite svoju šalicu.

6. Masovno povećanje ambalaže izrađene od drugih materijala, kao što su staklo, papir i drvo. Iako se ti materijali prirodno razgrađuju u okolišu, često sadrže štetne aditive (boje, ljepila). Veća potražnja za tim materijalima stvorila bi nove probleme za okoliš: za papir, drvo (posječak) i staklo (kamolice) bilo bi potrebno više resursa, a u proizvodnji ove vrste ambalaže potrošila bi se više energije, uz potrebu za novim tvornicama, elektranama i tako dalje.

7. Manje artikala na policama i niža prodaja znače smanjenu ekonomsku moć i niži BDP (koji i dalje ostaje mjera uspjeha društva), što zauzvrat utječe na cijelo gospodarstvo na koje se oslanja globalno gospodarstvo u cjelini.

Mogao bih nastaviti, ali mislim da je već jasno da bi posljedice takve mjere bile prilično dramatične.Još jedna stvar. ''Državu'' čine ljudi, uključujući i one u državnim institucijama. Ljudi sa svojim željama, navikama i strahovima. Ljudi koji su uložili mnogo truda da bi dospjeli na određenu političku poziciju. Mandat traje četiri godine. Koji bi od izabranih predstavnika želio izazvati gnjev naroda tako radikalnom mjerom kao što je zabrana plastike? Upravo tako, nijedan od njih! Zato čak i mi koji bismo iskreno željeli vidjeti takvu promjenu možemo samo nadati se da ćemo je doživjeti."Ali Primož, s obzirom na sve što si napisao, kako i dalje možeš biti optimističan i kako ti i Rifuzlarji ostajete ustrajni u svom radu?" Jer Manca i ja primjećujemo spor, ali značajan društveni pomak. Predmeti oko nas više nam ne donose radost (što jasno pokazuje mnoštvo još uvijek umotanih poklona koji ovih dana ispunjavaju kontejnerima). U Rifuzlu svakoga dana otvaramo oči prolazniku, potičući ga da se prvo zamisli, zatim, korak po korak, promijeni svoje navike, podijeli svoja iskustva s drugima i preporuči im Rifuzl... kako bi i njihovi susjedi, prijatelji, obitelj i poznanici mogli otkriti načine za smanjenje otpada u vlastitim životima. I tako priče i riječi zahvale već počinju izranjati.

Jer život s manje otpada znači bolji i sretniji život. I na kraju, to je ono što pokreće nas Rifuzlere (= sve koji uživaju u kupovini koristeći vlastite posude): radimo to jer uživamo u smanjenju otpada, a na kraju dana sretniji smo i zahvalniji na onome što imamo.

Čak i ako moji napori za "nultim otpadom" ne uspiju spasiti svijet od plastičnog otpada, dovoljno je da barem ne doprinosim gomili smeća.Ako svatko od nas samostalno odluči usvojiti drugačiji stil života (a ne onaj nametnut izvana, primjerice od strane ''države''), možemo – s veseljem – napraviti korak prema boljem društvu u kojem želimo živjeti u budućnosti. I taj korak činimo ne zbog vanjskog pritiska, već iz vlastite želje, s veseljem i tempom koji svatko od nas sam odabere. Rifuzl postoji isključivo da bi vam taj korak bio lakši. Ni više, ni manje.Što mislite o ovome? Napišite u komentarima ispod ili podijelite poveznicu na ovaj članak zajedno sa svojim mislima na vašoj omiljenoj društvenoj mreži (kliknite za FB) i označite @Rifuzl kako bismo i mi mogli pronaći i pročitati! ;)